Biserka Tompoš iz Strahoninca više je puta pobijedila zloćudni rak

U organizaciji Kluba žena oboljelih od ginekoloških zloćudnih tumora “Vita”, zajedno sa Županijskom ligom protiv raka Čakovec i Zavodom za javno zdravstvo Međimurske županije, danas, 18. siječnja, na Trgu Republike u Čakovcu obilježava se Dan mimoza. Ova manifestacija, koju je Hrvatski sabor 2011. godine proglasio Nacionalnim danom borbe protiv raka vrata maternice, posvećena je podizanju svijesti o prevenciji i borbi s ovom opakom bolesti.

Na obilježavanju Dana mimoza sudjelovat će i Biserka Tompoš iz Strahoninca (59), žena koja je preživjela rak maternice i karcinom dojke, a danas je predsjednica Kluba žena oboljelih od ginekoloških malignih tumora “Vita” u sklopu Županijske lige protiv raka Čakovec.

Putovanje kroz borbu s bolešću

Biserkina priča započinje 2013. godine kada su se pojavili prvi simptomi. Prvo joj je početkom godine dijagnosticiran Sudeckov sindrom, oštećenje krvnih žila i živaca u ruci zbog čega se neko vrijeme nije mogla sama oblačiti, hraniti ili tuširati. Nakon problema s rukom, u lipnju iste godine Biserka je rapidno počela gubiti na težini i u dva je mjeseca izgubila čak 22 kilograma. Nakon niza pretraga, stigla je dijagnoza koja je zauvijek promijenila Biserkin život – dijagnosticiran joj je rak maternice. Tumor veličine muške šake prešao je na trbušnu šupljinu i crijeva.

“Sve se dogodilo tako brzo da nisam imala vremena ni u glavi shvatiti što se događa,” prisjeća se Biserka. Njezino liječenje započelo je odmah nakon dijagnoze. Valja napomenuti kako je u ožujku iste godine Biserka učinila redovite ginekološke pretrage gdje nije bilo naznaka raka. Redovite kontrole Biserka je inače radila od svoje 38. godine, kada je njezinoj sestri dijagnosticiran rak dojke.

Operacije u Čakovcu i Petrovoj bolnici te četiri kemoterapije bili su prvi koraci na putu ozdravljenja. I dok je njezina dijagnoza izazvala nevjerojatan šok, pomisao na smrt nikada nije bila opcija. “Pitala sam se ‘Zašto ja?’, ali nikada nisam odustala,” kaže.

Nakon pet godina remisije, 2017. godine, uslijedila je još jedna tragedija – smrt njezine sestre od karcinoma dojke. Dva tjedna nakon pogreba voljene sestre, Biserki je dijagnosticiran najteži oblik raka dojke. Dvije operacije jedna za drugom, potpuna mastektomija, 18 kemoterapija (šest najjačih) i nebrojeni trenuci boli obilježili su njezinu drugu borbu. “Hodajuća smrt” je izraz kojim se opisuje u tom razdoblju, ali potpora obitelji i liječničkog tima pomogli su joj da nastavi dalje.

U tom se razdoblju kod Biserke pojavila prva sumnja u preživljavanje. I pitala je svoju liječnicu u Zagrebu koliko joj još vremena daje. Liječnica je s nadom u glasu odgovorila: “Ako ste preživjeli prvi put, preživjet ćete i ovaj.” Tako je i bilo.

I nakon novih pet godina, 2023. godine, Biserka je ponovno prošla operaciju – ovoga puta zbog dobroćudne tvorbe na drugoj dojci. Biserku Tompoš život zaista nije mazio, no pronalazi snagu za kretanje naprijed iz dana u dan. Danas je zdrava, u remisiji je.

Članica je Udruge žena Strahoninec, aktivna je u Klubu Vita, bivša je vatrogaskinja, bavi se rekreacijom, ide na plesne grupe… živi punim plućima. I moramo priznati, već dugo nismo razgovarali s toliko energičnom osobom.

Psihološki aspekt borbe

Unatoč teškim trenucima, Biserka ističe koliko joj je potpora i snaga obitelji i zajednice pomogla. Suprug Štefan, koji se sam 30 godina bori s dijabetesom i više dijagnoza, a prije pet godina je izgubio nogu i ostao prikovan za kolica, bio joj je neizmjerna potpora, unatoč svojim problemima sa zdravljem. U trenu kada je bilo najteže, obitelj, susjedi i prijatelji su pomagali – svi su se uključili.

“Naši zidovi bi mogli ispričati tužne priče, jer nitko ne zna kroz kakve smo boli prolazili, ali ja uvijek kažem – kada padnem, dignem se, poravnam si krunu i idem dalje. Kao obitelj smo složni i podupiremo se. Mislim da bez te pomoći, da bez ljudi ne bih mogla preživjeti.”

Aktivnosti u Klubu “Vita” i Ligi oboljelih pomogle su joj pronaći smisao i snagu. “Mjesečna druženja, podrška psihologice Irene Šestak i doktorice Renate Kutnjak Kiš te društvo žena koje razumiju što prolaziš, to je moj život,” kaže. “U razgovoru s psihologom sam se osvijestila da si nisam postavila ključno pitanje: Gdje sam u toj cijeloj bolesti ja? Što je s brigom za samu sebe? Shvatila sam da se moram staviti na prvo mjesto i brinuti se prvo za sebe, a onda za ostale. Jedino tako ću ozdraviti. I nikada se nisam stavljala u poziciju žrtve”, otkrila nam je Biserka.

Genetsko nasljeđe i budućnost

Ipak, jedan od najtežih trenutaka za Biserku, s kojim se dugo borila, bilo je suočavanje s genetskim testiranjem koje je potvrdilo prisutnost gena BRCA1 u obitelji. “Moji potomci imaju povećani rizik od razvijanja raka, ali ne želim živjeti u strahu. Liječnici kažu da u tome nema pravila. Neki ljudi imaju taj gen, a nikada ne razviju rak. Drugi pak nemaju BRCA1, no ipak dobiju rak”.

S dvoje djece, troje unuka i još jednim na putu, Biserka je pronašla razlog za borbu. “Želim doživjeti njihove najvažnije trenutke – prve pričesti, mature, vjenčanja. Za to živim.”

Poruka nade

Biserkina poruka svim ženama koje se suočavaju s bolešću jasna je: “Koliko god bilo teško, treba ostati pozitivan. Medicina napreduje i rješenja su moguća. Ne zaboravite brinuti za sebe i pronaći podršku – jer život je vrijedan borbe. I ono što je najvažnije, bez obzira bili vi bolesni ili ne – odlazite na redovite kontrole!”

IZVOR: eMedjimurje